CRKVA SV.DIMITRIJA U DOMRKAMA

Nemanjići u Hercegovini.

Mnogo je istorijskih činjenica koje potvrdjuju djelovanje Nemanjića na području Zahumlja (današnje Hercegovine). Iz pisma Stefana Nemanje (1190.god.) splićanima, vidi se da je princ Rastko Nemanjić (kasnije Sv.Sava) kao mladić zaista upravljao Hercegovinom - kako bi se mladić učio upravljanju. U tom periodu je Sv.Sava puno putovao svojom zemljom i prosvećivao njene stanovnike. Sv.Sava je i poslije odlaska na Svetu goru došao u Hercegovinu i u Nevesinju u hramu presvete Bogorodice postavio prvog srpskog episkopa u Hercegovini.

Dovedemo li u vezu sa ovim i već pominjane porodične legende, naročito one koje govore o izgradnji crkve Sv.Dimitrija u Domrkama, onda je jasno da su Nemanjići itekako svjesno i organizirano radili na podizanju religiozne svijesti kao faktora povezivanja i jačanja srpskog naroda u cjelini.

Crkva Sv.Dimitrija u Domrkama

Porodična legende kaže da je crkva Sv.Dimitrija izgrađena "Najmnje 100 god. prije kosovskog boja". Istoričar Novak - Studo Mandić tvrdi, na osnovu dokumenata pronadjenih u Dubrovačkom arhivu, da je crkva građena izmedju 1226 i 1237.god. U dokumentu iz 1211. g. se pominje problem "troje djece Buha" i njihovog povjeravanja na čuvanje Crkvi. Porodična legenda kaže da je crkvu izgradio "veliki župan Stefan Nemanja na prijedlog Sv.Save" (koji je tada već bio na Svetoj gori". Sve ovo potvrdjuje da je crkva Sv.Dimitrija zaista i izgradjene početkom trinaestog vijeka.

Brojni dokumenti spominju i zapise na raznim stvarima, npr. drvenim daščicama, poklopcima i sl. koji govore o vremenu i ktitoru crkve u Domrkama. Nažalost ti svi materijali nijesu trajno sačuvani, izuzev njihovog spominjanja u raznim dokumentima.

Srbulje u crkvi Sv.Dimitrija

U Šematizmu Srpske pravoslavne mitropolije i dijaceze hercegovačko-zahumske iz 1890.god. piše:

U selu Domrkama, gatačkog kotara, ima stara kamena crkva, hram sv.Dimitrija. U njoj se nalazio priličan broj pisanih Srbulja, a među koima i jedno svojeručno pismo sv.Save, ali je posve propalo u prošlim bojevima tursko-crnogorskim.

U crkvi ima jedan mali drveni poklopac sa nekog kovčežića, i na njemu ovaj natpis lijepo minejski ispisan: "Sie mošci blagočastivogo krala Stefana monaha S Simeona sina prvovenčanago kralja Stefana prvi Ouroša hrama svetago Dimitria."

Ovi natpisi (ali i mnogi drugi) potvrdjuju porodične legende o crkvi i prvobitnoj sahrani srpskog kralja Uroša prvoga u crkvi Sv.Dimitrija u Domrkama. Istorija potvrdjuje da je i prvi srpski arhiepiskop Joanikije prvi, (nakon što je napustio presto i otišao za kraljem Urošom prvim) takođe bio prvobitno sahranjen u crkvi Sv.Dimitrija u Domrkama.

Ktitorska Tapija

Poznato je da je crkva u srednjem vijeku imala svoje posjede - metose - od kojih je mogla živjeti. S obzirom da je Ugarska tražila da se djeca povjere crkvi na izdržavanje, jasan je motiv Nemanjića u vezi sa crkvom Sv.Dimitrija. Oni su, da bi zadržali djecu i ispunili Ugarske zahtjeve, izgradili crkvu i dali joj odgovarajući posjed kako bi mogla opstati. To potvrdjuje i Prepis starih dokumenata (1793.g.) koji je izvršio Jeromonah Josif Tronožac iz manastira Jadar na Drini, a on glasi:

Ovom presvetom hramu našega Velemučenika Svetoga Dimitrija i Spasu našega Isusa Hrista, po neizrecivoj milosti njegovoj što je učini s nama, Stefan, po božijoj milosti venčani prvi kralj sve srpske zemlje, i sa prevazljubljenim mi bratom Savom, prinosimo tvoje od tvoga, da budemo spominjani u molitvama, dar porodici Buva na ishranu i na odevanje svim onim koji služe svetome hramu ovome. Pa još toj crkvi Kraljevstvo mi dade i prilože sela Domrke i Ravni sa mlinovima i senokosima, pašnjacima i međama i sa svim pravima sela ovih. Tako dade i zapisa Kraljevstvo mi, da drži i vlada sa ovim pravima Porodica Buva, i zakonima u rabotama crkvenijem i u rabotama Kraljevstva mi. I da niko nema vlasti nad njima, samo kaluđer kojeg postavi iguman oblasni.

Stefan, po božijoj milosti venčani prvi kralj i s bogom samodržac svih srpskih zemalja.

Zgarište

Domrke se nalaze na raskrsnici srednjovjekovnih karavanskih puteva. U njima su se često sudarala razna carstva i kraljevstva, vojske, jezici, religije i kulture. Jači su uvijek nastojali izbrisati sve što zateknu u cilju dokazivanja da su oni tu od vajkada. Tako Crkva Sv.Dimitrija nije bila izuzetak. Padom pod turke 1464.god. crkva je do temelja bila srušena i zapaljena.

Dolaskom Hebiba, islamiziranih Vukotića iz Crne Gora, crkva mijenja lokaciju i iz Ravni seli se u Domrke ("kad je ciganka po njoj prostrla peleni da se suše").

Nažalost i tu biva porušena, ali zahvaljujući Sultanovoj tapiji iz 1528. g. kojom se crkvi priznaju sva prava koja je imala prije, crkva biva ponovo obnovljena u toku jednog dana. Oko 1710.god. Crkva je čak bez dozvole turskih vlasti i nadograđena. Ovaj poduhvat popa Buve, plaćen je njegovim bježanjem iz Domrka i oduzimanjem zemlje u Sniježnicama te dovođenjem porodice Mirić kao kmetova na toj zemlji.

Crkva je značajnije oštećena i tokom borbi za Grahovo kao i tokom Nevesinjske puške 1876.god. Obnovljena je 1883.g. i 2002. g.

"Blagajski zapis"

Kamena ploča poznata pod nazivom "Blagajski zapis" pronađena u Blagaju 1912. god. koja se trenutno nalazi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, svojim sadržajem i vremenom pronalaska potvrdjuje još jednu porodičnu legendu koja kaže da je ploča sa ovakvim natpisom bila korištena kao pokrovna ploča srpskog kralja Uroša prvog, a po nalogu lokalnog popa Višnjevca, bila odnijeta u Blagaj (prilikom odlaska mještana u "Uminu" po vino i rakiju za slavu) s namjerom da se ona proslijedi u Žitomislić gdje je trebala biti izložena kao eksponat u tamošnjem muzeju koji je bio u fazi formiranja.

Ploča je pripisana crkvi Kuzme i Damjana u Blagaju iako je jasno da je Blagaj u vrijeme nastajanja imao status grada a ne sela, da kasnija naučna iskopavanja nijesu mogla tačno potvrditi kome je pripadala ploča.

Jevto Dedijer opisujući selo Ravni, spominje Zapis koji je postojao u crkvi u Domrkama (na drvenoj dasci) govorio je: "U ime Oca i Sina i Svetoga duha, ja župan Stefan sazidah crkvu Sv.Dimitrija u svojim selima i neizrecivu milost slavnoga Nemanje na preporuku Save, srpskog patrijarha ljeta 12.." Usporedite natpise i prosudite sami čiji je "Blagajski zapis?"

Krstača

U Domrkama , sjeverno od crkve Sv.Dimitrija, na raskrsnici starih karavanskih puteva između sela Domrka, Jugovića i Ravni, nalazi se još jedan vrlo vrijedan spomenik - nekropola - sastavljena od krstače i tri nadgrobne ploče u njenom podnožju.Legenda kaže da su tu turci pobili svatove.

Vidljivi dio krstače visok je 270 cm, širok 115 cm i debo 35 cm. Na krstači je uklesan i tekst koji M. Wenzel, (”Ukrasni motivi na stećcima”, Sarajevo ,1965) tumači, odnosno, prevodi kao: „ A SIE KRST VUKOSAVA VUKČIĆA“.

Mnogi stručnjaci nastanak ovog spomenika smještaju u drugu polovinu 15. vijeka. Monumentalnost samog spomenika (u blizini nema kamenoloma gdje bi se mogao izvaditi kamen navedenih dimenzija, a pitanje je kako je i transportovan do mjesta postavljanja) , nameće zaključak da se radi o spomeniku podignutom vrlo važnoj ili vrlo bogatoj ličnosti. Običnim smrtnicima u 15. vijeku sigurno se nisu podizali ovakvi spomenici.

Iako je prezime Vukčić bilo prilično rašireno u Hercegovini, usuđujem se ovo prezime dovesti u vezu sa Stefanom Vukčićem Kosačom (1404-1466) (poznatijim kao herceg Šćepan) ocem Hercegovine koji je u to vrijeme živio, vladao i čak povremeno stolovao u gradu Ključu kod Gacka.

Njegovom četvrtom sinu bilo je ime Vukosav? Pitanje je: Da li se to sudbina poigrala sa selom Domrke? Da li je to na ovom hercegovačkom kršu, pored kralja Uroša Prvog, arhiepiskopa Joanikija Prvog, okončalo svoj život i jedno dijete oca Hercegovine , njegov četvrti sin sa svojim svatovima? Vrijeme je sudija.