Starinom u Hercegovini
Iz pisma Stefana Nemanje splićanima se kaže: "Ja veliki župan Nemanja, dozvoljavam Splićanima da slobodno izlaze u moju zemlju i sina mi Rastka u Humsku zemlju i sina mi Vuka u Zetu i da slobodno ttrguju, a da im se nikakva nepravda dogodi". Ovo pismo potvrdjuje druge izvore koji kažu da je Nemanja dao sinu Rastku Zahumlje (današnju Hercegovini), "da se mladić uči upravljanju". Brojni dokumenti govore da je princ Rastko stvarno putovao po svojoj zemlji.
Ta putovanja Rastko je mogao provoditi kada je navršio 17 godina pa do svog odlaska u Hilandar 1191.g. Poslije odlaska u Hilandar Rastko (Sv.Sava) je samo još jednom došao u Hercegovinu - kada je postavio prvog srpskog arhiepiskopa u u humskoj zemlji u Hramu presvete Bogorodice u Nevesinju. Ovo potvrđuje porodičnu legendu da je Sv.Sava zaista prolazio ovim krajevima.
Mađarski državni arhiv u Budimpeđti ima dokumente pod slijedećim arhivskim oznakama: MODL 71 ISIS:23006F; MODL 72 ISIS: 23008 i MODL 31174 ISIS:23004F.
Ovi dokumenti, orginali i prepisi, su ustvari "Analiza stanja katoličke crkve na području Ugarskog carstva) koja je izvršena 1211.g. te prepisi iz 1214 i 1334.g."
Treba podsjetiti da je u ovom periodu Crkva imala ulogu Vlade. Ona je imala svoju vojsku, donosila i provodila zakone, naqplaćivala poreze, carine itd. Razlog zašto je tražena Analiza stanja leži u činjenici da je Crkva radila mnoge malverzacije i korupciju.
Kada je u pitanju "troje djece Buha" koji se spominju u dokumentu treba istaći da se djeca spominju kao "problem koji trebaju riješiti nadležne ambasade" ali i ne navodi razlog zašto su postala problem. U dokumentu se samo kaže da do konačnog rešenja "djecu treba povjeriti Crkvi"
Imamo li u vidu porodičnu legendu, ovi navodi potvrdjuju da se radi o djeci koju je, Sv.Sava bespravno odveo iz Ugarskog carstva ali i razlog zašto su Nemanjići (da bi spasili obraz i zadržali djecu) organizirali gradnju crkve u domrkama.
Portal na splitskoj katedrali Sv.Duje izradio je 1214.g. Andrija Buvina. Prema navodima: D.Farlati "Illyricum sakrum, Venezia, 1751", Frane Bulića "Accessione et correctiones ad Illyricum sacrum", Dokumentima iz arhiva u Trogiru te Likovne enciklopedije, JAZU, Buvina je bio nadimak a stvarno prezime Andrijino je Buha.
Jedna od porodičnih legendi kaže da je najstariji dječak Andrija, sjedio na jednoj glavici i rezbario neki štap. Naišao Sv.Sava i zatraži da mu pokloni štap a Andrija reče da će mu ga dati ako mu pokaže kako Sv.Sava sa štapom pravi vodu. Sv.Sava zavitla štap poput koplja i tamo gdje se on zabode poteče voda. Taj izvor dobi ime Ubo a Andrija pođe na put sa Sv.Savom.
Za pretpostaviti je da je ovaj portal izradio upravo naš Andrija što se može zaključiti i po načinu izrade rezbarija.
1273.g. u Hamburgu se javlja grb Albertusa Buhe. To navodi: Von Dr.F.Müller Etimologisches Wörterburh der Deutchen Familiennamen , 1296. a potvrdjuje VonDr.Hans Bahlow Deutsches Namenlexikon, Stuttgart 1878. Nije jasno da li se stvarno radi o naše "gore" listu ili je to u pitanje prezime "Buchë" koje se u Njemačkoj često pojavljuje.
U Dubravačkom arhivu u spisu:Lam. Int. sv. 90, f. 84v. koji inače govori o sudaskom sporu, piše: "U sporu Vice Radove Porkačole i mesara Luke Buhe, 30.maja 1544.g. nazočile su brojne žene iz Duičine ulice, među njima i Kata Profumanika". Isti tekst spominje i Slavica Stojan u djelu: Konavle u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Pored pominjanja Buhe, interesantno je uočiti značenje nadimka ovih žena uključenih u svađu. Porkačola bi se moglo prevesti kao "prljava prasica" a Profumanika kao "dama koja se pretjerano parfemiše".
Italijansko heraldičko društvo je u dokumentu: L’origine dei cognomi in Italia, Roma, 1956.g. navelo da prezime Bu'a korjene vuče od bosanskog prezimena Buha koje je tokom XV stoljeća dospjelo u Dalmaciju i druge zone u Italiji, bježeći od turske invazije (Il cognome Bua deriva dal cognome bosniaco Buha, a seguito dell'invasione turca intorno al XV° secolo, molti abitanti della Bosnia ed Erzegovina scapparano verso Dalmazia ed altre zone d'Italia).
U priloženom dokumentu se vidi grb koji su imali i napominje da je to vrlo ugledna plemićka porodica.
V.Ćorović, Getrin Ferdo i Marko Jačov - naši istoričari zaista navode i potvrdjuju podatke o ovim migracijama usljed turskog osvajanja Hercegovine
Ovo prezime je još uvijek prisutno u Italiji.
(Chaterine)Katarina Buha se javlja 1637.g. u Parizu a bila je arhitekta:Bulletin Sociétéd’ archéologie, sciences,lettres et arts,…,1865.
1682. g. javlja se izvjesni Mile Buha veliki dobrotvor i član vojno-religiozne organizacije "Sveti Antonio".
Pitanje koje se može postaviti je: Da li je možda Mile bio srpski oficir koji je bio na školovanju u Francuskoj i koji je tamo i ostao?
Da li je on začetnik nove kolonije Buha u Francuskoj?
Oko sedamdeset kilometera sjeverno od Pariza, nalazi se mjesto Oise u kome se krajem sedamnaestog i početkom osamnaestog stoljeća javlja veliki broj nosilaca prezimena Buha.
U arhivima francuskog "Ancestri" društva u periodu izmedju 1682 i 1907 godine nalazimo podatke za 158 muških i ženskih osoba sa prezimenom Buha. Sve one su porijeklom iz Oise-a i izgleda da su svi potomci Katarine i Mila Buihe.
Evo nekoliko imena: Katarina, Mile, Marija, Pietro, Luis, Antonie, Gilbert, Michael, itd..
Gotovo sva ova imena imaju korjene i u našim imenima?
U Velikoj Britaniji se pominju 1835.i 1858 godine („Rotuli curiæ regis. Rolls and records of the court held before the King's justiciars or justices .. (Volume 1)Autor : Great Britain. Curia regis“); izvjesni Johannes Buha. 1858.g. javlja se i arheolog Walter Buha „Kent Archaeological Society.Archaelogia cantiana (Volume 34).
Manojlo Grbić u svom djelu "Karlovačko vladičanstvo" K_arlovac 1891.god. govori o povlasticama kojima je car Leopold 19. oktobra 1666.god. dozvolio Gomircima da biraju sebi po četiri sudije svake godine. Te sudije je trebalo da potvrdi "karlovački đenerao".Od ove četvorice sudija dvojica moraju biti Hrvati a dvojica Srbi.
Jedan od sudija koji je trebao zastupati Srbe bio je i izvjesni Carl Buha - Karlo Buha.
Zadarski biskup Vićencije Zmajević (inače porijeklom Srbin) u pismu Kongregaciji za propagandu vjere 1728.g., između ostalog se žali na iskrenost pravoslavnih sveštenika koji su se konvertitli u katolike. U tom pismu ističe i "obitelj Buha iz okoline Drniša" koja se konvertita u katolike
Buhe su 1724.g. prvo migrirale u Livno a zatim u Dalmaciju u okolinu Drniša i u zaleđu Šibenika (selo Velušić).
U Zadarskom arhivu, u matičnim knjigama (inv.br.230, od 09.01.1835 do 30.12.1841. god.)nalazimo podatke o umrloj djeci iz porodice Buha.
Tu se spominju Stanislava, kćerka Stefana Buhe iz Velušića, stara 9 god; Antonio, sin Nikole Buhe iz Velušića star 14 god,;Đovani sin Simona Buhe iz Velušića star 7 god.Ž; Marko, sin Simona Buhe iz Velušića, star 12 god.
Od ove loze Buha su i Buhe u Buhinim kućama kod Viteza BiH ali i dio Buha u Sremskim Karlovcima.
Opet primjer promjene vjere.
Kotarski ured kao sud u Višegradu, 4.februara 1889 god. daje na sveopšte znanje (objavljeno u "Sarahjevskom listu" od 15.02.1889) dozvolu o javnoj dražbi (zbog neizmirenog duga od 65 forinti) pola kuće i ostalih nekretnina Adama Buhe iz sela Resnika (Višegrad).
U ovoj objavi se pominju i Hava i Mujo Buha koji su vjerovatno bili vlasnici drugog dijela kuće.
Posljednji pripadnik ove muslimanske porodice Buha, poginuo je u okolini Srebrenice tokom proteklog rata
Austrija sredjuje katastarske knjige.
Poslije nereda koji je ostavila Turska administracija, Austrija je odlučila da sredi katastarske knjige.
Nakon što je izvršila uuvid stanja na terenu, 1890.g. započinje u "Sarajevskom listu" objavljivati seriju "Izrok"-a u kojima daje na javno znanje o posjedima i osobama koje obradjuju te posjede. Ukoliko nije bilo nikakvih primjedbi, taj posjed je upisivan kao vlasništvo osoba koje ga obrađuju.
Ovdje prikazujemo primjer jednog od takvih Izroka.
Žrtve snježne lavine na Kunjaku.
"Sarajevski list" br.14 od 04.02. 1891.g. donosi vijest o snježnoj lavini koja se dogodila na Kunjaku, ispod Ribara, koja je usmrtila ženu i dvoje djece Marka Buhe sa Ribara. Njegova kćerka je pod snježnom lavinom provela 40 sati i imala je teških posljedica zašto joj je vlast dala 20 forinti pomoći..
Njihov muž i otac, Marko Buha je bio otišao u Borač (odnio sukno u stupu kako na proljeće ne bi napuštao poljoprivredne radove) i nikada se nije ni vratio niti se ikada saznalo ko ga je ubio.
The New York Times od 24.11.1895 godine spominje Buhe. Radi se o saopštenju predsjednika, odnosno Ministarstva vanjskih poslova SAD kojim se najavljuje gostovanje muzičara iz Njemačke u Metropolitan operi. Među njima se spominje i ime Carl Buha.
Posmrtni ostaci Trifka Buhe.
Časopis "Nevesinje", list za politiku i književnost povodom prenošenja kostiju Trivka Buhe iz groblja župskog manastira u groblje kod Petrove crkve u Nikšiću u tekstu kojim se prisjeća Nevesinjske puške iz 1875-76. između ostalog piše:.
"To bijaše Trivko Buha koji kao plemenski knez prikupljaše oko sebe plemenike svoje, hrabreći ih na uzdržljivost, strpljivost i nadu za bolju budućnost. Za Nevesinje Trivko posta otac i majka, jedina nada, jedino uzdanje."
Nošnja i vijesti na poštanskim dopisnicama.
Dolaskom u Bosnu i Hercegovinu, Austrijske vlasti su se susrele sa raznolikim običajima i kulturom pa su odlučile izdati seriju poštanskih dopisnica kako bi stanovnike Austrije i na ovaj način upoznali sa novim državljanima.Slučajno, na jednoj od dopisnica nalazimo i poznatog hajduka i kicoša Živka Buhu iz Domrka
Iako je postojao otpor Austrijskim vlastima u Bosni i Hercegovini, Austrija je bila odlučna da, poslije Turskog nereda, zavede neki red. Pristupila je izgradnji puteva i poduzimala druge privrednje mjere. Serija dopisnica koju je objavila odnosila se na lokalne vladare u našem kraju. Tako se na dopisnici našao i gatački Knez Risto-Zelen Buha iz Domrka
U Bečkom arhivu nalazimo i fotografiju gatačkog kneza Rista-Zelena Buhe iz domrka, snimljenog prilikom uručivanja Željeznog krsta. Nažalost nismo uspjeli pronaći obrazloženje za ovo odlikovanje. Vjerovatno se odnosi na zasluge na privrednom planu to jest doprinosu za izgradnju puteva, domova itd.
Interesantno je da je taj isti risto-Zelen kasnije bio osuđen na smrt zbog pružanja podrđke "Mladoj Bosni". Na sreću, uspio je pobjeći Austrijskim vlastima i spasiti glavu.
Naselja srpskih zemalja.
Etnolog Jovan Cvijić u svojoj studiji "Naselja srpskih zemalja detaljno opisuje etnografsku strukturu Sarajevskog polja. Pominje i porodicu Buha koja živi u selu Bojnik, preciznije zaseoku Butila".
Cvijić kaže da Buhe slave Mitrov dan i tvrdi da su tu došli prije 30 godina (vjerovatno oko 1875-80. god. iz Borča u kotaru Nevesinjskom. Nažalost Cvijić ne pominje ime domaćina porodice Buha
Prema našem istraživanju radi se o Bošku Buhi iz sela Presjedovac u Borču. Boško je sa bratom Nikolom doselio u Presjedovac iz Kifina Sela kod Nevesinja oko. Kako se Bošku nije dopalo ovo zabačeno selo on je nakon izvjesnog vremena odselio u Bosnu.
Masovni odlasci u "obećanu zemlju".
Na samom početku dvadesetog stoljeća došlo je do značajnog iseljavanja mlade radne snage sa prostora Evropa u Ameriku - obećanu zemlju.
Između 1903 i 1904., u dokumentima Američkog ureda za imigraciju vodio je detaljnu evidenciju o svim imigrantima. Tu se navode imena, starost, odkuda dolaze, kako su došli, s kime su došli, itd.
U jednom od tih dokumenata npr. nalazimo vrijeme i način dolaska Jovana Buhe u Ameriku. Treba istaći da su brojni pripadnici porodice Buha tada išli u Ameriku , čak i vrlo mladi (sa 15 god.) ali i da su se mnogi od njih dobrovoljno vraćali i javljali u Srpsku dobrovoljnu vojsku i odlazili na Solunski front.
Mobilizirani u strane armije.
U mobilizacijskim dokumentima iz 1916. godine nalazimo dokumente o mobilizaciji i ljekarskim pregledima regruta među kojima je bio i Kostadina Koste Buhe, sina Stevana Buhe sa Ribara. Zanimljivo je da je Kosta bio prijavio da dolazi iz "Voynice"(Fojnice) a kao zemlju porijekla navodi Crnu Goru a ne Austriju koja je tada vladala na našim prostorima..
Zbog slova "i" na udaru Federalnog istražnog biroa.
U arhivima Federalnog istražnog biroa Amerike nalazomo dokumenat ili bolje rečeno kopiju pisma koje je Mitar Spasojev sa Rilja, 29.01.1919. god. poslao iz Majamija u Njujork izvjesnom B.Bratičeviću.
Mitar u pismu piše "Novac Paket uputiosam dvadesetdevetog januara Odgovori Jesili Primijo"
Mitar je u pismu - telegramu zaboravio da upišr zapetu ili slovo i, između riječi Novac Paket, pa je to FBI preveo kao paket novca.
Tako je Mitar došao na udar FBI i prošao torturu istrage.
I on na udaru FBI.
I izvjesni Džon Buha je, kako se vidi u ovom dokumentu FBI je došao na udar Američkih tajnih službi 17.09.1919.g.
Treba reći da se ime Džona (Johna, Jovana) Buhe u američkim popisima stanovništva javlja već 1870 godine. radi se vjerovatno o prvom Buhi koji je došao u Ameriku.
Požar - slučajni ili namjerni?.
"Politika"- beogradski list 10. januara 1934. g. donosi kratku vijest o tragičnom požaru u selu Domrke, požaru koji je odnio dva života u porodici Zelena buhe ali nanio i znatnu materijalnu štetu ovoj tada najbogatijij familiji u selu Domrke. .
Uzroci požara nikada nijesu utvrdjeni a Zelen i njegovi potomci su sumnjali da je taj požar namjerno podmetnut iz zavidnosti.
Ako imate pitanja ili problema sa ovom web lokacijom, pošaljite email koordinatoru. Molimo vas da ne tražite posebna istraživanja o vašoj porodici.